Apelacioni sud osudio je na pet godina zatvora čovjeka koji je nedozvoljene polne radnje vršio nad sedmogodišnjom djevojčicom, nakon što ga je Viši sud u Bijelom Polju dva puta oslobodio ocjenom da njegovo ponašanje „nije prelazilo mjeru moralnosti“. Majka djevojčice prekinula je štrajk glađu nakon poruke predsjednika Višeg suda da će situacija biti riješena naredne nedjelje.
Foto: Beća Čoković
Majka djevojčice nad kojom je izvršeno krivično djelo protiv polne slobode stupila je juče u štrajk glađu ispred zgrade Osnovnog i Višeg suda u Bijelom Polju, tražeći da pravosnažno osuđeni bude upućen na izdržavanje zatvorske kazne. Istog jutra roditelji su sudu predali urgenciju za momentalno izvršenje kazne.
Sin osuđenog, koji ima preko 80 godina, podnio je 31. avgusta molbu za odlaganje izvršenja kazne, koju je Osnovni sud u Bijelom Polju istog dana odbio kao neosnovanu. To rješenje osuđenom, kako je saopšteno iz suda, još nije uručeno.
Majka je juče protest prekinula nakon što ju je, kako je kazala Pobjedi, kontaktirao predsjednik Višeg suda u Bijelom Polju i sugerisao joj da, s obzirom na to da je vikend, nema potrebe da stoji ispred zgrade suda, uz poruku da će situacija biti riješena naredne nedjelje. Prema njenim riječima, predsjednik Višeg suda rekao joj je i da je obaviještena policija, koja treba da osuđenom uruči poziv.
Najavila je da će se pred sud vratiti u ponedjeljak.
Osuđeni je pravosnažnom presudom Apelacionog suda Crne Gore osuđen na pet godina zatvora zbog produženog krivičnog djela nedozvoljene polne radnje nad djetetom, a ni godinu dana kasnije nije upućen na izdržavanje kazne. Stariji je od osamdeset godina i, prema navodima porodice, živi u neposrednoj blizini djevojčice.
– Stojim ovdje kao majka djevojčice koja je seksualno zlostavljana – kazala je novinarima ispred zgrade suda.
Podsjetila je da je porodica prošla kroz višegodišnji sudski postupak.
– Prošle smo kroz agoniju koja je trajala četiri godine, da bismo konačno dočekali pravdu, pravosnažnu presudu. I šta smo dočekali? Dočekali smo da čovjek koji je pravosnažno osuđen na pet godina zatvora zbog nedozvoljenih polnih radnji nad mojim djetetom i dalje slobodno šeta gradom, dok moje dijete nosi traumu za cijeli život – kazala je ona.
Tvrdi da je njena kćerka tokom postupka saslušavana šest puta i da je sudija koji je donio oslobađajuću presudu tražio da pred sudom svjedoči dijete koje je tada imalo sedam godina.
– Pitam sud u Bijelom Polju, cjelokupno pravosuđe i državu – čija prava vi ovdje štitite? – upitala je majka.
Ona je istakla i da porodica osuđenog koristi pravne prečice, poštu, žalbe i odlaganja kako bi izbjegli kaznu.
– Stoga pitam sud u Bijelom Polju, cjelokupno pravosuđe i državu: Čija prava vi ovdje štitite. Pravosnažno osuđenog monstruma ili moju sada jedanaestogodišnju djevojčicu – pitala je majka djevojčice.
U urgenciji predatoj sudu roditelji navode da osuđeni svjesno izbjegava prijem sudskih poziva kako bi ostao na slobodi i traže hitnu reakciju bez odložnih rokova.
Iz NVO Sistem ocjenjuju da je poražavajuće što slučajevi seksualnog nasilja nad djecom nijesu apsolutni prioritet sistema, od trenutka prijave pa sve do konačnog izvršenja pravosnažne presude.
– Pravosnažna presuda ne može i ne smije biti samo pravda na papiru. Dijete koje je imalo snage da progovori, prolazi kroz saslušanja i godinama čeka ishod postupka mora nakon presude dobiti jasnu poruku da ga je država čula i da će ga zaštititi – kazala je za Pobjedu Neda Radović, direktorica te NVO.
Kriv je
Presudom Apelacionog suda Crne Gore Kž. br. 135/24, donesenom 12. maja, a javno objavljenom 27. maja prošle godine, optuženi je oglašen krivim za produženo krivično djelo nedozvoljene polne radnje iz člana 208 stav 2 u vezi sa članom 206 stav 1 i člana 49 Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.
Apelacioni sud je tom presudom preinačio presudu Višeg suda u Bijelom Polju K. br. 8/24-22 od 13. maja 2024, kojom je optuženi bio oslobođen optužbe. Bila je to druga oslobađajuća presuda tog suda u istom predmetu. Prvu je Apelacioni ukinuo i vratio predmet na ponovno odlučivanje, a nakon druge je, budući da je po žalbi u istom predmetu odlučivao drugi put, održao pretres i sam donio osuđujuću presudu.
Djelo je prijavljeno u junu 2022. godine, nakon što je dijete ispričalo roditeljima šta se dogodilo. Postupak je vođen po optužnici Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, koje je u završnoj riječi tražilo sedam godina zatvora. Žalbe na oslobađajuću presudu izjavili su Više državno tužilaštvo i punomoćnik zakonskog zastupnika oštećene, a Vrhovno državno tužilaštvo predložilo je da se te žalbe uvaže.
Suton života
Obrazloženje kojim je prvostepeni sud dva puta oslobodio optuženog sadržano je u presudi Apelacionog suda.
Viši sud u Bijelom Polju prihvatio je odbranu optuženog, ocijenivši da je riječ o licu koje se nalazi, kako je navedeno, u sutonu života i kod kojeg propadaju osnovne životne funkcije, zbog čega je zaključio da govori istinu kada tvrdi da su njegov polni nagon i seksualnost ugašeni. Postupanje prema djetetu taj sud je ocijenio kao igranje djeda s unučadima, navodeći da nije prelazilo mjeru moralnosti i da nije imalo nijedan atribut izražavanja seksualnosti.
Apelacioni sud je taj zaključak ocijenio neprihvatljivim.
Utvrdio je da je odbrana o izgubljenoj polnoj moći opovrgnuta nalazima vještaka psihologa i vještaka psihijatra, u kojima nikakva seksualna disfunkcionalnost nije konstatovana.
Drugostepeni sud je posebno ukazao na to da je prvostepeni sud prihvatio kao realne i objektivne nalaze Stručne službe Vrhovnog državnog tužilaštva i vještaka psihologa, prema kojima dijete funkcioniše iznad prosjeka za svoj uzrast, nema smetnji pamćenja, pažnje i koncentracije i razlikuje kazivanje istine od laži, a da potom iskaz tog djeteta nije prihvatio.
Apelacioni sud je iskaz oštećene prihvatio u cjelosti, ocijenivši da je na jasan, detaljan i uvjerljiv način predstavila događaje i da nije imala razloga da ih prikazuje na štetu optuženog. Njene navode, kako se navodi u presudi, u svemu su potvrdili roditelji, iako su o događaju imali posredna saznanja.
Pred Apelacionim sudom, na pretresu s kojeg je javnost bila isključena, dijete nije ponovo saslušavano; njegov iskaz je pročitan.
Dostava preko pošte
Portal ETV ranije je objavio da je iz Osnovnog suda u Bijelom Polju, koji je nadležan za upućivanje osuđenih na izdržavanje kazne, saopšteno da su 21. avgusta uputili poziv osuđenom da se 3. septembra javi kako bi bio upućen u zatvor. Prema pisanju tog portala, sud nije objasnio zašto je poziv upućen skoro godinu dana nakon pravosnažnosti presude.
Zakon o izvršenju kazni zatvora, novčane kazne i mjera bezbjednosti u članu 14 nalaže sudu da radnje radi izvršenja kazne preduzme odmah, a najkasnije u roku od tri dana od prijema pravosnažne odluke.
U saopštenju dostavljenom Pobjedi, savjetnik u Osnovnom sudu u Bijelom Polju Miodrag Jelić naveo je da je 31. avgusta sin osuđenog podnio molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora u trajanju od pet godina i da je sud istog dana donio rješenje kojim je zahtjev odbio kao neosnovan.
– Navedeno rješenje je otpremljeno istog dana, međutim, još nijesmo dobili povratnicu da je osuđeni primio navedeno rješenje. Naglašavam da kako osuđeni živi u drugom gradu, to dostava ide preko Pošte Crne Gore – navodi se u saopštenju koje je proslijedio Jelić.
Jelić je naveo i da osuđeni nije upućen na izdržavanje kazne jer je podnesena molba za odlaganje izvršenja, koja, kako je saopšteno, odlaže izvršenje do pravosnažnosti odluke, shodno članu 19 stav 7 Zakona o izvršenju kazni zatvora, novčane kazne i mjera bezbjednosti. Prema saopštenju, osuđeni na to rješenje ima pravo žalbe Višem sudu u Bijelom Polju u roku od tri dana.
Član 19 stav 7 tog zakona glasi: „Do donošenja rješenja po zahtjevu za odlaganje izvršenja kazne zatvora ili kazne dugotrajnog zatvora, zastaće se sa upućivanjem na izvršenje te kazne.“ Rješenje o odbijanju doneseno je 31. avgusta. Isti član propisuje i da se zahtjev za odlaganje podnosi u roku od tri dana od dana prijema uputnog akta, te da se primjerak rješenja dostavlja Upravi za izvršenje krivičnih sankcija u roku od tri dana.
Član 20 propisuje da se žalba podnosi predsjedniku Višeg suda u roku od tri dana od dana prijema rješenja i da nakon pravosnažnosti odbijajućeg rješenja novi zahtjev više ne odlaže izvršenje kazne.
Član 16 propisuje da se osuđeni koji se ne odazove pozivu prinudno dovodi po naredbi suda koju izvršava policija, a da se za onoga ko se krije izdaje naredba za potjernicu.
Kazna i Konvencija
Prilikom odmjeravanja kazne Apelacioni sud je kao olakšavajuće okolnosti cijenio raniju neosuđivanost i zdravstveno stanje optuženog.
Kao otežavajuće je cijenio to što je preduzeo više inkriminisanih radnji nego što je potrebno za postojanje produženog krivičnog djela, uzrast djeteta, kao i okolnost da je optuženi osoba iz kruga povjerenja oštećene, iz njenog bliskog okruženja. Povređivanje je utoliko dalekosežnije, navodi sud, jer dolazi od osobe koja je djetetu trebalo da pruži zaštitu, sigurnost i povjerenje.
Sud se pozvao i na član 27 Konvencije Savjeta Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja, Lanzarot konvencije, koji od država traži da ovakva djela kažnjavaju djelotvornim, srazmjernim i odvraćajućim sankcijama.
Tokom postupka pred Apelacionim sudom branilac optuženog tražio je da se optužnica odbaci zbog zdravstvenog stanja optuženog. Sud je taj prijedlog odbio, pozivajući se na nalaze vještaka prema kojima je kod optuženog riječ o propadanju uobičajenom za njegovu životnu dob, a ne o simptomima duševne bolesti.
Pravda na papiru
Radović se osvrnula i na navode da je djevojčica tokom postupka saslušavana šest puta.
– Kao organizacija koja svakodnevno radi sa žrtvama nasilja i svjedoči koliko retraumatizacija može otežati proces oporavka, možemo samo da zamislimo kakve posljedice takav proces može ostaviti na dijete. Ako je teško odrasloj osobi da se iznova vraća na iskustvo seksualnog nasilja, dodatno je poražavajuće kada govorimo o djetetu – kazala je ona.
Ukazuje da se, umjesto da pravosnažna presuda za djevojčicu i njenu porodicu znači kraj izuzetno teškog perioda, pravosnažno osuđeno lice i dalje ne nalazi na izdržavanju kazne, a prema navodima porodice živi u njihovom neposrednom okruženju.
– Tu se otvara najvažnije pitanje: šta je sa mentalnim zdravljem i osjećajem sigurnosti tog djeteta? – pita Radović.
Dodaje da se od djeteta ne može očekivati oporavak dok istovremeno živi s mogućnošću da u neposrednom okruženju sretne osobu pravosnažno osuđenu za djelo učinjeno prema njemu.
Radović ocjenjuje da je kazna od pet godina blaga s obzirom na težinu djela, uz napomenu da razumije da sud prilikom odmjeravanja cijeni sve zakonom propisane okolnosti.
– Kada je pravosnažna presuda već donesena i kazna izrečena, najmanje što možemo očekivati jeste da njeno izvršenje bude prioritet. Procesne procedure i prava osuđenog moraju se poštovati, ali istovremeno ne smijemo dozvoliti da njihovo trajanje dodatno opterećuje dijete koje je već prošlo kroz izuzetno teško iskustvo – ističe Radović.
Navodi da organizacija ne raspolaže zvaničnom statistikom na osnovu koje bi mogla odgovorno govoriti o učestalosti ovakvih situacija i da bi to pitanje trebalo uputiti nadležnim sudovima i Ministarstvu pravde.
Iz NVO Sistem poručuju da roditelj koji nakon svega mora da podnosi urgencije i protestuje kako bi tražio izvršenje pravosnažne presude ne traži privilegiju, već da sistem završi ono što je započeo. Pozvali su Ministarstvo pravde, Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, nadležne sudove i organe socijalne i dječje zaštite da se uključe, a majci i djevojčici stavili su na raspolaganje stručne usluge organizacije. Najavili su i da će se pridružiti mirnom protestu majke ukoliko izostane blagovremena reakcija institucija.
– Institucije mogu imati rokove i procedure, ali djetinjstvo nema rok za odlaganje, a mentalno zdravlje djeteta ne može da čeka – zaključila je Radović.
Izvor: Pobjeda.me